Kolumne

RSS

Pozdrav iz Saturna

03.04.2010 0 komentara Aris

Pozdrav iz Saturna

 Saturn

Bio sam nedavno opet u "Saturnu". Za one koji su već čitali moje kolumne, ali boluju od senilnosti kao i nove čitatelje i one koji će to tek postati, da vas podsjetim; Saturn je planet u sunčevu sustavu.

"Saturn" je veliki dućan s raznolikom elektro-robom od računala, šleptopa i televizora do bijele i šarene tehnike.

U Hrvatskoj "Saturna" nema.

Ima ih u Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Ovaj "moj" nalazi se u Münchenu. Doduše, mogao bih otići i u "Media Markt" koji je gotovo identičan (najbliži Hrvatskoj nalazi se u Grazu), ali "Saturn" mi je puno bliži za šlepanje teških kutija kući zbog čijeg sadržaja redovito dobivam oh-ne-opet-poglede svoje supruge ili kažnjavanje "tihim tretmanom" neispunjavanja bračnih dužnosti.

U zadnjih godinu i pol prošao sam u svojoj kolumni kroz sve njegove odjele osim onog s bijelom tehnikom i zahoda za kupce.

Zahodi u "Saturnu" nisu ništa posebno, ne čiste se sami, nemaju integrirani DVD i grijane zahodske daske. Za obradu takve teme morao bih potegnuti do Japana, ali nekako sam skeptičan da bi urednik bio sretan platiti mi let prema dalekom istoku samo sa ciljem vršenja nužde.

Zato ću vam u ovom dijelu predočiti "Saturnov" odjeljak s bijelom tehnikom koja je sve manje rasistički nastrojena jer su u zadnje vrijeme, osim bijele, postale popularne i druge boje -  crveni i plavi hladnjaci više nisu atavizmi, a trenutno su hit proizvodi s kućištem od metala, takozvanog rosfraja, koje domaćice isprva smatraju šik, a kasnije proklinju jer se na njima vidi svaki otisak prsta i u normalnoj kuhinji ne izgleda tako blještavo kao što su si to one zamišljale, vjerojatno zato jer se u njoj zaista kuha.

Hladnjaka tamo ima u svim veličinama i izvedbama, od malih mini-barova u koje ne stane nikakva stvar viša od pivske boce, što je za većinu muških samaca dovoljno, do dvokrilnih hladnjaka sa ledomatom veličine koje bi impresioniralo i tipove koji su podigli Stonehedge.

Za zamrzivače vrijedi ista stvar. Veličina im varira od onih u kombinaciji s hladnjakom u koje stane pola pileta i posudica za led, ako izvadite pile, do ogromnih samostalnih škrinja u koji možete utrpati zaleđenog mamuta.

Hodam ja tako između redova hladnjaka poslaganih poput grobnih spomenika i otvaram zanimljive primjerke. Hladnjak se kod nas naziva još i imenom "frižider", (moja punica ga naziva "fližider"). To ime dolazi od fonetskog naziva američke tvrtke "Frigidaire" (sada u vlasništvu Elektroluxa) koja je prva počela proizvoditi električne hladnjake. Hladnjaci su postojali i prije električne ere, a bili su načinjeni poput drvenih ormarića u unutrašnjosti podijeljenih na dva dijela. Jedan je dio služio za namirnice, a drugi, vodonepropusni i obložen metalom, za držanje ledenog bloka koji je namirnice hladio. Led se kupovao od trgovaca ledom. Otkud su ljeti oni nabavljali led, nemam pojma.

Eto, sad ste nešto i naučili.

Moderni hladnjaci nisu pošteđeni multifunkcionalnosti, oni skuplji u vratima imaju LCD televizor tako da domaćice zbog večere više ne moraju propuštati omiljene emisije, ali postoji mogućnost da obitelj propusti večeru zbog kuharičine omiljene emisije jer unatoč napretku štednjaci još uvijek ne razaznaju kad je jelo zagorjelo. Perverznost ide toliko daleko da su najnoviji hladnjaci u stanju sami naručivati namirnice putem Interneta.

Naravno, ovo s Internetom vrijedi za Japance i eventualno Amere.

Hrvati mogu biti sretni ako u kuhinji uopće imaju dovoljno strujnih utičnica.

Od manjih kućanskih aparata jedna od stvari koju svako kućanstvo posjeduje (iako neki ljudi hodaju okolo kao da je nikad nisu niti vidjeli) je pegla kod kojih je razlika od modela do modela cjenovno ogromna. No u biti se u zadnjih 150 godina jedino to promijenilo da sad sve pegle idu na struju, a većina i "na paru".

Među raznim uređajima postoje i mnogi čiju sam si svrhu mogao predočiti tek čitajući naljepnice sa cijenom jer sam proizvod izgleda kao da ga je dizajnirala španjolska inkvizicija.

Primjerice - električni uvijači za kosu. Koji u dućanu obično stoje pored električnih ravnača kose. Što dokazuje da žene nikad nisu zadovoljne sobom pa makar bile top modeli - one s ravnom kosom žele kovrčavu, a one s kovrčavom ravnu kosu. Tu su muškarci jednostavniji. Oni su sretni ako s 40 još uopće imaju kosu.

Kućanski aparat kojeg amerikanci drže izgnane u podrumu, a europljani u kupaoni ili kuhinji je mašina za pranje rublja. Kod kojih se već desetljećima nije puno promijenilo - selidbeni djelatnici ih i dalje mrze, i dalje liče na malu baro-komoru i njihov popravak i dalje košta poput pola nove mašine.

Jedino što sad imaju više okretaja u minuti, možete točno znati kad će biti gotova (zavisi o modelu) i pri centrifugi više ne skaču okolo poput divokoze na minskom polju.

Iskreno, dugo vremena sam bio protiv mikrovalne pećnice. U biti i ne znam zašto, jednostavno mi je bila mrska pomisao da mi hranu grije zračenje.

Kao da je riječ o plutoniju ili kobaltu.

Tek kad sam izračunao koliko energije potroši grijanje jedne bočice mlijeka na električnom štednjaku i  informirao se kako mikrovalka funkcionira došao sam do zaključka da mlijeko za moju kćer nakon 30 sekundi na okretnom pladnju neće svijetliti u mraku.

Novi štednjaci izvana izgledaju skoro poput starih samo malo elegantniji. No tehnika je napredovala. Sjećam se da me kao malog majka uvijek tjerala od vruće pećnice da na staklu ne bi ostavio pola kože dlanova. U međuvremenu je izvedba izolacije napredovala i moja kći sad može nosom pritisnutim o staklo gledati piceka kako se peče. Osim mogućnost programiranja vremena pečenja san svake domaćice se ostvario i u tome što postoje pećnice koje se same peru.

Još kad bi unutra mogli staviti i prljavo suđe dobili bi ultimativnu mašinu od koje bi svakoj ženi srce brže zakucalo. Prema reklamama pranje suđa je užasno naporno i štetno za ruke poput kupanja u mravljoj kiselini. Zato postoje perilice koje je potrebno redovito hraniti tabletama koje suđe, pogotovo ono od stakla, istovremeno peru, suše, štite od korozije, polira i ponovo prlja uz istovremeno čišćenje odvoda od kamenca i osrednje velikih glodavaca.

Vjerovali ili ne, iz dućana sam izašao praznih ruku. Nisam kupio ništa, čak ni putnu peglu. Ne zato što nisam našao ništa za kupiti ili zato što sam se nadao da bi mi se žena večeras ipak mogla smilovati.

Razlog je bio puno prizemniji.

Zaboravio sam novčanik kod kuće u drugim hlačama.

Aris S. Prahasto

Autor: Sat Multimedia

Dodaj komentar

Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.