Kolumne
Misterij
06.03.2010 0 komentara ArisMisterij
Poštovani čitatelji, možda i pokoja čitateljice.
U rukama držite još jedan broj opskurnog časopisa koji je sebi dao u zadatak prosvjetljenje puka nerazumljivim podacima o multimedijalnoj, crnoj, bijeloj i inoj tehnici, a posebno satelitskoj televiziji i aparaturi potrebnoj za to.
Moj je zadatak razbiti te teško-stručne tekstove humorističnim osvrtom na tu tehniku.
Sa nemalim ponosom, od čega mi grudi junačke počesto nabujaju do takve mjere da bi to svakog pulmologa zabrinulo, mogu reći da su moji tekstovi jedina humoristična kolumna ikada viđena u jednom tehničkom časopisu u Hrvatskoj, a vjerojatno i u Europi ako ne i šire, duže i dublje. Koliko sam uspješan ostaje čitateljima na prosudbu, a ja se nadam da su moje pismene barem malo pripomogle u tome da časopis živi i u svojoj trećoj godini izlaženja.
Uredniku su se valjda dopale, jer je nakon više od godine dana mog piskaranja uspio da mi se ime ispravno piše onako kako su mi ga roditelji dali, a nešto kasnije i blagonaklono dozvolio da uz tekstove stoji i moja fotografija koju sam teškom mukom satima obrađivao u Photoshopu, ne bi li lice na njoj ličilo na nešto što se smije objaviti u javnosti.
Netko je jednom rekao da je u pisanju najteže rasplakati i nasmijati čovjeka.
Iako za plakanje nisam siguran, jer je dostatan samo pogled na etikete s cijenom prehrambenih proizvoda da čovjeku suze navru na oči, što se nasmijavanja tiče, tu su imali pravo. Kad sam Glavnog & Odgovornog urednika prvi put kontaktirao s fiks-idejom o humorističnoj kolumni u stručnom časopisu rekao sam mu da će to vjerojatno biti nešto u ne više od 6-7 nastavaka jer tematika multimedijalne tehnike i nije neko plodno tlo za humoriste.
No, 6 nastavka je preraslo u 24 (bez Kiefera Sutterlanda), a iako tu i tamo gubim kontakt s muzom, kraj još nije na vidiku, a nadam se da i neće tako skoro jer su mi se omilili povremeni ručci sa drugim kolegama te tradicionalni predbožićni bakalar kojim Urednik miti svoje suradnike da mu tekstove dostave u neko razumno vrijeme, a ne tri dana prije tiskanja slijedećeg izdanja.
Ideju za ovaj broj pronašao sam u veš-mašini.
Ili bolje rečeno, nisam pronašao. Jer mi je opet ponestalo čarapa! Ne razumijem!
Koliko god čarapa kupio, koliko god ih često prao, u nekom trenutku mi ih ponestane!
S gaćama je ista stvar.
Misterij! Gdje nestaju? Skrivaju se nakon pranja stisnute uz bubanj mašine za pranje rublja da ih ne vidim i onda pobjegnu u divljinu?
Postoji li neko mjesto gdje čarape i gaće žive slobodno bez straha da će slijedeće jutro netko u njih gurnuti nogu ili kakav pikantniji anatomski dio?
Pranje rublja, osim glede nestanka čarapa i gaća, nosi sa sobom još neke rizike.
Naročito ako se u bubnju mašine previdi kakva dječja crvena čarapica, a u slijedeće pranje stavi bijelo rublje. To mi se već par puta dogodilo. Što samo po sebi ne bi bio toliki problem da nevoljko obojano rublje u pravilu ne primijeti majka mog djeteta.
Koja mi je nakon treće čarapice zabranila da perem veš u njezinoj odsutnosti.
Na moje negodovanje. Cijelih 30 sekundi.
Zahvaljujući modernoj tehnologiji, da ne kažem kemiji, današnje bijelo rublje moguće je prati i na temperaturama nižim od kipuće. Po TV reklamama, deterdženti i gelovi za pranje rublja u stanju su ukloniti svu nečistoću, bez obzira je li riječ o mrljama od voća, hrane, trave, vina, sperme ili krvi, na temperaturama malo iznad apsolutne nule.
Te TV reklame za sredstva za pranje rublja čisti su napad na inteligenciju gledatelja; već desetljećima jedan te isti stil reklamiranja - prikaži svoj proizvod u boljem svjetlu od konkurentskog.
Sjeća li se netko pojave prvog preparata s OXY - dodatkom?
Koji navodno kisikom (i zrak su nam počeli prodavati) i tko-zna-čime pere i mrlje toliko stare da su već dobile status antikviteta.
Bilo je to prije par godina.
Sad postoje proizvodi s OXY MAX tehnologijom koji mrlje odstranjuje još bolje od starih OXY proizvoda.
Što se u međuvremenu desilo s učinkovitošću prijašnje verzije?
Ili su mrlje na odjeći poput bakterija - postaju rezistentne na sredstva za pranje?
Neki odjevni predmeti ne smiju se prati u običnoj kućnoj mašini za pranje rublja.
Takve stvari se peru u kemijskoj čistioni. Čudo jedno kakvu prljavštinu i mrlje u kemijskoj čistioni mogu odstraniti. Kao mali sam mislio da u čistionama, negdje otraga, rade u bijele mantile obučeni kemičari poluludi od isparina kemikalija koje okružuju svaku kemijsku čistionu. Razočarao sam se kad sam ustanovio da se u unutrašnjosti jedne takve čistione nalaze obične (iako industrijske veličine) mašine za pranje rublja i sprave za glačanje.
Da se ipak pere s nekakvim kemikalijama vidi se po tome što vam se odjeća često vrati bez ili s polunagriženim gumbima. Uzaludna je svaka žalba.
Službenici će vas uvjeravati da ste odjevni predmet upravo takav donijeli ili će vas uputiti na cjenik gdje se sitnim slovima u njegovu dnu dotična radnja ograđuje od svakog oštećenja, gubljenja i čišćenja odjevnog predmeta te da svaka mrlja može ali i ne mora biti odstranjena.
To s gumbima je kao na sudu. Svaki odjevni predmet smatra se donesenom bez gumbi, ukoliko nije dokazano suprotno.
Sjećam se mašine za pranje rublja moje majke od prije 35 godina. Naravno, marke Gorenje, u to doba jedina marka koja se mogla legalno nabaviti. Svaki okret na programatoru zvučao je kao da se unutra melju orasi, nije jedanput mašina odlučila da bi se mi bolje osjećali ako živimo u stanu s vodom do koljena.
I Bože sačuvaj ako je nisi dupkom napunio jer bi u protivnom pri centrifugi skakala poput divokoze na minskom polju uz zvučnu kulisu mlazne turbine Jumbo-Jeta pri uzlijetanju.
Mašina koju sam kupio prije dvije godine nije cjenovno bila u najvišem rangu, ali nije niti zadnji šrot. Pri centrifugi je dovoljno tiha da možemo u 22 sata upaliti zadnju centrifugu bez bojazni da će nam slijedeći dan susjedi prijetiti krvnim deliktom.
Osim mašina za pranje rublja postoje i sušilice za rublje. One služe da povećaju račun za struju za barem 30% i da odjeća za odrasle izađe kao odjeća za djecu do 9 godina starosti. I, naravno, da se u njima sakriju čarape.
Traži se par crnih čarapa, malko izlizanih na peti.
Molim poštenog nalaznika neka mi se javi na Susjed27@yahoo.com
Također sam zahvalan za kakvu ideju za slijedeći broj, pohvale, pokude i izjave sućuti.
Srdačno vaš
Aris S. Prahasto
Dodaj komentar
Molimo držite se teme članka. Neumjesni komentari biti će izbrisani bez prethodne najave. Vašu e-mail adresu nećemo objavljivati niti koristiti u marketinške svrhe.
Komentari
Rss feed komentara Dodaj komentar